Prema OECD-ovom programu ocjenjivanja učenika, djeca iz Hrvatske imaju ispodprosječnu matematičku i čitalačku pismenost
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) provodi opsežan PISA program za međunarodno ocjenjivanje kvalitete obrazovnih sustava temeljem testiranja petnaestogodišnjih učenika iz 79 zemalja. No, ono što je posebno zanimljivo jest da PISA istraživanja nisu usredotočena na školske kurikule i reprodukciju usvojenih znanja, već na sposobnost učenika da primijene znanja i vještine koje će im biti neophodne za suočavanje s izazovima iz stvarnog svijeta.
Zadnji ciklus PISA istraživanja provedeno je 2018. godine, a novo ocjenjivanje je u pripremi i rezultati se očekuju 2022 godine. Prisjetimo se, kako su djeca iz Hrvatske prošla na zadnjem ocjenjivanju sposobnosti.
Osnovnu razinu matematičke pismenosti nema niti trećina učenika u Hrvatskoj
Rezultati PISA programa duboko su zabrinjavajući za Hrvatsku. Osim ispodprosječne matematičke pismenosti, pokazalo se da osnovnu čitalačku pismenost nema petina 15-godišnjaka koja su prošla hrvatski obrazovni sustav. To znači da djeca nakon završene osnovne škole nemaju razumijevanje o tekstu koji su upravo pročitali, niti znaju primijeniti matematičke osnove u stvarnom životu, na primjer, izračunati u kojem je postotku narasla cijena kilograma voća. Inače, Hrvatska u PISA programu ocjenjivanja sudjeluje od 2006.godine i u svakom ciklusu istraživanja postignuća, u sva tri ključna područja je bila ispodprosječna.
Hrvatska trenutno provodi eksperimentalni program reforme školstva ‘Škola za život’, čiji je nositelj Ministarstvo znanosti i obrazovanja, koji za cilj ima promijeniti, očito, neuspješni obrazovni program.
Prikaz rezultata hrvatskih 15-godišnjaka
Ovisi li o čitalačkoj pismenosti djece i gospodarski rast?
Kratak i točan odgovor je – da. Longitudinalna istraživanja potvrdila su da su postignuća u čitalačkoj pismenosti čvrsti prediktor pozitivnih ishoda mladih odnosno da utječu na vjerojatnost da će nastaviti školovanje, time i da će ostvariti bolja buduća primanja. Prema izračunima koje OECD navodi u jednom od svojih izvješća, kad bi svi učenici u zemljama OECD-a dosegli barem osnovnu razinu čitalačke pismenosti, njihova bi se ukupna ekonomska dobit povećala za 200 trilijuna američkih dolara.
Osnovnu čitalačku pismenost u Hrvatskoj ne dostiže svaki peti petnaestogodišnjak, odnosno svaki četvrti dječak i svaka sedma djevojčica, a posebno je zabrinjavajuće da je ne doseže čak svaki drugi petnaestogodišnjak koji se školuje po industrijskom ili obrtničkom programu.*
Ima i pozitivnih vijesti. Hrvatska se nalazi u skupini zemalja s najvećim udjelom akademski „otpornih“ učenika, odnosno učenika koji usprkos lošem socioekonomskom statusu postižu bolje rezultate čitalačke pismenosti.
Uloga roditelja, učenika i instruktora u razvijanju boljih čitalačkih vještina
Nakon ovakvih rezultata, provedene su dodatne analize te se pokazalo da bolje rezultate ostvaruju djeca koja imaju organiziranu dopunsku nastavu i djeca koja od roditelja dobivaju podršku u obliku jačanja samopouzdanja.
Iz svega slijedi da bi se i kompetencije nastavnika trebale nadograditi, u smislu osvještavanja o važnosti poučavanja strategija čitanja (npr. sažimanje, korištenje grafičkih organizatora, predviđanje, brzo pregledavanje teksta i praćenje vlastitoga razumijevanja teksta), no i da instruktor, kao dopunski učitelj može imati značajan utjecaj u podizanju razine podrške i samopouzdanja učenika.
____________________________________